ANTUN MIHANOVIĆ – PJESNIK HRVATSKE HIMNE

(Zagreb, 10. lipnja l796. – 14. studenoga 1861. Novi Dvori)

Antun Mihanović rodio se 10. lipnja 1796. u Zagrebu na Harmici broj 5 (današnji Jelačićev trg). Tu je završio pučku školu, gimnaziju i filozofiju. U Beču je slušao pravo.

Vratio se u Zagreb i počeo je raditi kod Banskoga stola, a potom pošao u vojnu službu u Veneciju i Padovu. Zatim je nekoliko godina živio kao gubernijalni tajnik u Rijeci, a od 1836. do 1858. bio je austrijski konzul u Beogradu, Solunu, Carigradu i Bukureštu.

Od godine 1858. do smrti 14. studenoga 1861. živio je u Novim Dvorima kod Klanjca.

Iako je napisao svega nekoliko lirskih pjesama, Antun Mihanović nezaobilazno je ime hrvatskog pjesništva jer se među tim pjesmama našla najpoznatija i najomiljenija hrvatska pjesma, himna «Lijepa naša», a kojoj je izvorni naziv «Horvatska domovina». Tu je pjesmu Ljudevit Gaj objavio u 10. broju svoga časopisa «Danica», a godine 1846. uglazbio ju je carski kadet u Glini Josip Runjanin. Pjesmu je zatim harmonizirao kapelnik Josip Wendel iste godine, da bi je 1861. za objavljivanje priredio zagrebački skladatelj Josip Lichteneger.

Iako poznata i rado pjevana u doba ilirskog narodnog preporoda kao i u drugoj polovici 19. stoljeća, Mihanovićeva je pjesma postala himnom u jesen 1891. Tada je u Zagrebu otvorena izložba «Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva», a od triju pjesama koje su izvođene na velikoj kulturnoj priredbi premoćno je izborom upravo naroda pobijedila «Hrvatska domovina». A nju je kao državnu himnu potvrdio i Hrvatski Sabor 21. prosinca 1990. u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj.

Značajno je Mihanovićevo djelo rasprava «Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku» (1815.) u kojoj se zalaže za uporabu narodnog, hrvatskog jezika u književnosti i javnom životu. To je bio prosvjed protiv latinskoga jezika, jer je smatrao da se narodnim jezikom najbolje može iskazati što se želi.